Nego... kaže meni moj doktor svi rezultati u redu i kaže ona meni „If you don’t mind, I would like to ask you some
questions about your life, marriage, work, friends and everyday activities“. Gledam ja u nju, reko’ ova mene mora da zajebava – mene našla da farba i maže sa tim američkim fazonima. Kažem ja njoj „Not at all, but I don’t see the purpose of it“. Malo po malo, dođosmo nas dve do zaključka da trećinu svog dana provedem u kompaniji koja nema prozora, drveće okolo, nalazi se u odvratnom kraju, ima kamere svud naokolo i ne plaća me dovoljno. Zaključile smo takođe da me kontakt sa nekim „prijateljima“ sprečava da vikende provedem na način koji mi više prija i opušta. Isto smo konstatovale da nekako nisam sigurna da li je moja odluka da napustim posao novinara (koji sam izuzetno volela i koji me je činio neizmerno srećnom i ispunjenom) zbog eventualno boljeg života ovde ustvari bila ispravna. Pita ona mene „Would you consider yourself a happy person“?

Gledam ja u nju sa nevericom, valjda naviknuta da lekari rade analize i prepisuju lekove i terapije i da nisu ljudi koji pričaju sa svojim pacijentima. I pomislim kako mi je život izmakao nekako... kao da mi je neko ukrao sve moje...
Odem sutra na posao i dam ne two but three weeks notice. Rešim da očistim dva najteža ispita. Počnem proces odjebavanja negativaca iz svog života.

I zašto ja sad ovo pišem? Juče je na poslu šestoro ljudi dobilo otkaz. Neki od njih su kupili kuće pre par meseci. Neki su single bez porodice u ovom gradu. Jedan office je zatvoren. Plata nam je smanjena 20 odsto. Radna nedelja je četiri dana. Ekonomska situacija došla i na naša vrata – prosto mi nije ni jasno iznenađenje nekih kolega. Ignorisanje situacije i nerealna očekivanja još nikom ništa dobro nije donelo. Pita me koleginica da je izvedem napolje jer ne može da diše i počinje da se guši. Ja krenem monolog i posle dvadesetak minuta se sa osmehom vratimo nazad, zagrljene. It is what it is. Dobra nam je kompanija. Dobar je posao. Gazda pokušava da reši problem i sačuva firmu. A i ovako smo uvek uzimale slobodan dan da pozavršavamo neke privatne stvari. Imamo dosta nepročitanih knjiga na polici. Dogovorile smo se da idemo zajedno u bioskop iduće nedelje. Najzad neću da zakažem frizera subotom ujutro već ponedeljkom. I mogu da najzad počnem da volontiram u programu o kojem odavno razmišljam – da odvezem neku baku koja nema nigde nikog u kupovinu i da joj pomognem da prošeta pored plaže svakog ponedeljka.
Došla sam juče sa posla i promenila svoje taksene prijave da doteram svoj pay check na istu cifru – sva sreća te godinama plaćam porez kao nenormalna. Ipak mi ide iz džepa, ali... napravila sam spisak nekih slatkih, nepotrebnih užitaka koje plaćam – odabrala dva i poslala cancellation letters. That will do. A onda sam proslavila petak. Pošla kod drugarice na kafu pešice i pokisla kao miš na pola puta do nje. A živi na 4 bloka od mene. Luda kalifornijska klima. I baš mi prijalo – nisam pokisla još od srednje škole kad nikako nisam htela da propustim izlazak petkom i ako je kiša lila kao iz kabla. Ne mogu da sačekam ponedeljak da vidim da li mi je koleginica u redu i da li
važi dogovor za bioskop. Nego, opet sam pustila neke negativce da mi uđu u život. To što zbog problema ne kukam nego radim reasoning i pozitivnim pozitivno privlačim ispade greh. Izgleda ponovo došlo vreme za „odjebavanje“, izvin’te me što psujem ali ih stvarno ne volEm u blizini. U kuhinji večeras krem supa od povrća i tai beef and noodles. Nešto mi se jede prebranac sa kolenicom, ali sutra je nedelja... moram da razmislim još jednom, još mi uvek ono supa, rinflajš i sve po redu u venama nedeljom... ali ako sanjam prebranac, nema mi pomoći sutra!

Zance!!!!
ReplyDeleteGotivim.. bre mLogo gotivim :)))
A i gotivim sto vec godinama me pazis i mazis i nadgradjujes tvojom kuhinjom, srcetom i prijateljstvom i sto uvek prezivim taj 'friends layoff'
Da je kisa barem veceras pa da te opet susim i ugostim sa kafom.. Al bi mi prijala i samo kafa!
Dolazis?
Voli Te ja!
Eto vidis, odmah krenula pozitiva :)
ReplyDeleteAlo bre (to bre je jako bitno), pa sto ne cutis!? Jesam li ja novinar pa da njuskam za web novitetima? A mozda to zamirisao taj tai-mai beef. A tek prebranac u LA-u ne mogu da zamislim ali ajde ako tako kazes ;)
Razmisljaj pozitivno i samo teraj dalje hrabro!
lol dace Bog i da probas taj prebranac a ne samo da ga zamisljas!!!!! Jos malo pa cu svoj show da dobijem na Food Channel lol I da - hvala na podrsci - nedam ja da me neki olos uvlaci u svoje crnjake! Dobri dani su pred nama - in Change we believe!
ReplyDeletejoj Igore!!!!
ReplyDeletePa taj prebranac, sarma i sve po redu.. pa nema joj ravne! VERUJ MI!!!
Zana razbija tu njenu kujnu!
LA ili ne... Zanina kuhinja je Zanina kuhinja!
khm, khm, khm
ReplyDeletesubota... dosla, prosla
nedelja... doslai i prolazi...
a nesto obecano?!?!??! nema da se postavi :)
Uf, mnogo dobar tekst koji mi je baš trebao.
ReplyDeletePS. Dade ja otkaz pre dva dana ;) i super se osećam, još da negativce odjebem!
Bice poslova :) Ne znam sta su razlozi za otkaz ali unutrasnji mir i zadovoljstvo su bitniji od bilo kog novca... Srecno u trazenju posla...i zelenoj lutriji :)
ReplyDeleteHvala! Za poslove se ne brinem, pa čak i u doba krize. Čak i dok ne nađem posao, imam više vremena za faks kao i za druge aktivnosti.
ReplyDeleteNastavi sa pisanjem bloga! :)